Uskrs je prošao, ali frižider još misli da je nedjelja.
Ispod folije šunka. U kutiji francuska. Na tanjuru ti, bez apetita.
Sve je bilo fino, ali sad ti je svega previše.
Ne želiš više jesti, ne znaš što s ostatcima, i pitaš se kad će tijelo prestati osjećati težinu blagdana, doslovno i metaforički. U tom trenutku počinje ono što zovemo blagdanski mamurluk. Ne samo u želucu, nego i u glavi. Zato, bez uvijanja evo nekoliko konkretnih koraka kako preživjeti dan(e) nakon praznika, bez grižnje, bez detoksa i bez izmišljanja plana za “novi početak”.
1.Nisi pogriješio, samo si bio prisutan
Možda si pojeo više nego inače. Možda si popio još jednu čašu. Možda si rekao “ajde, još jedan komad” i kad si znao da ti ne treba. I što onda?
To ne znači da si zabrljao. Ne znači da si izgubio kontrolu. To znači da si bio dio trenutka. Dio obitelji. Dio rituala. A to je, iskreno, puno važnije od broja obroka.
Zato ne trebaš kaznu. Nego razumijevanje. Umjesto da se kritiziraš, reci si:
“Tada mi je to trebalo. Sad idem dalje ali drugačije.”
2.Ne trebaš plan. Trebaš prostor.
Odmah nakon blagdana često nas ulovi poriv da se “sredimo”. Da napravimo plan. Da sve počne “od ponedjeljka”.
Ali tvoje tijelo ne treba šok terapiju. Treba mu prostor. Za disanje. Za smirenje. Za povratak u svoj ritam.
Prati ga bez presinga:
- Ne jede ti se teško? Kuhaj lagano.
- Žedan si? Pij vodu, čajeve, juhe.
- Fali ti svježine? Ubaci nešto zeleno, nešto sirovo, nešto što nije zamotano u foliju.
To nije dijeta. To je slušanje. To je tiha pažnja koja vraća balans, a ne kontrola koja ga forsira.
3. Pokret vraća ravnotežu ali nježno
Nakon dana sjedenja, kretanje zvuči kao dobra ideja. Ali ne zato da “spališ kalorije“. Nego da se vratiš u tijelo.
Probaj šetnju ili uspon stepenicama bez lifta.
Sve se računa, jer poanta nije broj koraka nego osjećaj da si opet u pokretu.
Pokret nije kazna. Pokret je podsjetnik da se možeš osjećati lagano bez da išta moraš mijenjati.
4. Što s ostatcima hrane?
Znaš da ih ne možeš više gledati, a opet – žao ti je baciti. Ne moraš ih pojesti do iznemoglosti. Ne moraš se tjerati. Možeš ih prenamijeniti.
Par ideja:
- Jaja -egg salad s jogurtom i senfom, punjena jaja s humusom
- Šunka – u omlet, sendvič s rikolom, wrap s povrćem
- Francuska – složenac, sendvič s piletinom, nadjev za palačinke
- Kolači – zamrzni, ponesi na posao, posluži uz kavu u manjim dozama
Hrana nije neprijatelj. Ni teret. Samo joj treba novi kontekst.
5. Najvažnije: uzmi dan tišine
Možda te nije iscrpila francuska. Nego ljudi. Možda ti ne treba salata, nego tišina. Nakon dana gužve, pitanja rodbine i društvenih dinamika, najljekovitije što možeš napraviti je uzeti dan samo za sebe.
Bez plana.
Bez multitaskinga.
Neka to bude tvoj tihi Uskrs.
Dan u kojem se ne jede jer “treba”, nego jer ti paše.
Dan u kojem ne treniraš osim možda strpljenje.
Dan u kojem si samo ti i ništa što moraš.
Zaključak
Blagdani nas napune – hranom, ljudima, ritualima, očekivanjima. Ponekad nas i iscrpe. I to je u redu. Nema potrebe da sad “krećeš ispočetka”.Nema potrebe da se dokazuješ, ni da ispravljaš.
U redu je ako si pretjerao.
U redu je ako ti je svega dosta.
U redu je ako ne znaš što ti točno paše.
Važno je da budeš blag prema sebi.
Da vratiš pažnju na ono što ti tijelo i um zapravo govore.
Da svoj povratak u balans ne gradiš na kazni nego na suosjećanju.
Jer tvoje tijelo nije projekt.
Tvoje tijelo je dom.
A zaslužuješ da ga tretiraš s pažnjom i nakon Uskrsa.
